DNS: imenik interneta

Modul 1: Što je DNS? · Vrijeme čitanja: 6 minuta

Cilj učenja: Nakon ove lekcije moći ćete svojim riječima objasniti što DNS radi i zašto internet ne može bez njega.

Ključni pojmovi: DNS, IP adresa, domena, pretraživanje (lookup), zapis

Računala računaju s brojevima, ljudi s imenima

Svako računalo spojeno na internet ima adresu: IP adresu. To je nešto poput telefonskog broja. Postoje dvije varijante:

• IPv4, četiri broja odvojena točkama, na primjer 192.0.2.10;
• IPv6, dulji, s dvotočkama, na primjer 2001:db8::10.

Računala pronalaze jedno drugo isključivo preko tih brojeva. Mi ljudi radije pamtimo imena. example.com lakše je zapamtiti nego 192.0.2.10, a broj se može promijeniti a da se ime ne promijeni. Ako web stranica preseli na drugi poslužitelj, dobiva drugi broj. Ime ostaje jednostavno isto.

Dakle, potrebno je nešto što prevodi imena u brojeve. To je Domain Name System, skraćeno DNS.

Imenik

DNS možete usporediti s telefonskim imenikom ili s popisom kontakata u Vašem telefonu. Tražite ime i dobivate broj. Kad u preglednik upišete example.com, događa se sljedeće:

1. Vaš preglednik pita DNS: "Koja je adresa example.com?"
2. DNS odgovara: "192.0.2.10."
3. Vaš preglednik se povezuje s 192.0.2.10 i traži web stranicu.

To pretraživanje naziva se upit ili, na engleskom, lookup. Odvija se munjevito brzo: najčešće traje manje od desetinke sekunde. Dakle, toga uopće niste svjesni, sve dok funkcionira.

Ne samo za web stranice

Usporedba s imenikom gotovo je točna, ali DNS može pohraniti više od jednog broja po imenu. Uz domenu stoje različite vrste podataka, svaka za drugu namjenu. Takav podatak naziva se zapis. Nekoliko primjera:

Ako netko pošalje poruku na info@example.com, poslužitelj pošiljatelja ne traži A zapis, nego MX zapis: gdje se nalazi poštanski sandučić ove domene? Web stranica i e-pošta zato mogu biti kod dva različita pružatelja usluga. To je sasvim uobičajeno: web stranica kod jednog pružatelja, pošta na primjer kod Microsoft 365 ili Google Workspace.

Svaki zapis uvijek ima tri stvari:

• naziv (na primjer example.com ili www.example.com);
• tip (A, AAAA, MX, TXT i još nekoliko drugih);
• vrijednost (odgovor).

Uz to stoji broj koji govori koliko dugo se odgovor smije pamtiti. To se naziva TTL. O tome govori modul 6.

Što DNS nije

Nekoliko čestih zabluda:

• DNS ne pohranjuje web stranice. On samo govori gdje se web stranica nalazi. Datoteke Vaše stranice nalaze se na web poslužitelju, ne u DNS-u.
• DNS ne pohranjuje e-poštu. On samo govori na koji poslužitelj poštu treba isporučiti.
• DNS ne poznaje stranice. example.com/contact ne možete staviti u DNS. DNS poznaje samo imena. Ono što dolazi nakon prve kose crte regulira web poslužitelj (lekcija 3.4).
• DNS nije dokaz vlasništva. Tko je vlasnik domene, vidljivo je kod registra, ne u DNS-u (lekcija 1.3).

Globalni, raspodijeljeni imenik

Ne postoji jedno veliko računalo sa svim imenima interneta. To nikad ne bi funkcioniralo: postoje stotine milijuna domena i svake sekunde se postavlja golem broj upita. Zato je DNS raspodijeljen. Svaka strana upravlja samo svojim dijelom:

• upravitelj .com domene (tvrtka Verisign) zna koji poslužitelji imaju imenik za example.com; za .nl domenu to je SIDN (registar .nl domene u Nizozemskoj);
• ti poslužitelji sami znaju zapise za example.com.

Kako upit kroz te dijelove dolazi do pravog odgovora, vidjet ćete u lekciji 1.4. To što je raspodijeljen objašnjava i nešto što mnoge iznenadi: kad promijenite zapis, ne vide to svi odjednom. Mnogo računala usput pamti odgovor neko vrijeme (predmemorija, cache). O tome govore lekcije 6.1 i 6.2.

Zašto ovo morate znati kao vlasnik domene

Dok god sve funkcionira, ne morate se baviti DNS-om. No, susrest ćete se s njim čim:

• Vaša web stranica ili e-pošta prelazi na drugog pružatelja usluga;
• neka usluga poput Googlea, Microsofta, platforme za web trgovinu ili servisa za newsletter zatraži: "dodajte ovaj zapis u svoj DNS";
• Vaša pošta završi u spamu i netko kaže da Vam SPF, DKIM ili DMARC nisu ispravno postavljeni;
• Vaša web stranica nakon izmjene radi "kod jednoga da, kod drugoga ne".

Mala pogreška u DNS-u može srušiti Vašu web stranicu ili e-poštu. Zato se isplati razumjeti što radite. Ovaj tečaj Vam u tome pomaže, korak po korak.

Sažetak

• Računala pronalaze jedno drugo preko IP adresa (IPv4 kao 192.0.2.10, IPv6 kao 2001:db8::10); ljudi koriste imena.
• DNS prevodi imena u podatke, poput IP adresa i poštanskog poslužitelja domene.
• Svaki podatak je zapis s nazivom, tipom i vrijednošću.
• DNS ne pohranjuje web stranice ni poštu i ne poznaje stranice: on samo pokazuje put.
• DNS je raspodijeljen na mnogo poslužitelja, a odgovori se pamte neko vrijeme (predmemorija).

Kviz

Zadatak

Zadatak Z1.1: Adresa domene sidn.nl. Pronađite IPv4 adresu (A zapis) i, ako postoji, IPv6 adresu (AAAA zapis) domene sidn.nl (website SIDN-a, registra .nl domene u Nizozemskoj). Koristite naš alat za pretraživanje IP adrese (https://www.weboke.hr/pretraga-ip), neki drugi online DNS alat za upite ili, ako to već znate, naredbu nslookup sidn.nl u naredbenom retku. Unesite adrese koje pronađete.

Dodatno štivo

Ovi članci opisuju korake u upravljačkim pločama WebOké-a. Kod drugih pružatelja usluga postupak je sličan.

• DirectAdmin priručnik 5.1: Što je DNS i kada ga prilagođavate?
• Povijest naziva domene